Kućni porođaj


Broj žena koje se opredeljuju za kućni porođaj i dalje nije veliki, ali je drastično porastao u poslednjih nekoliko godina. Žena preuzima odgovornost za život svog deteta oslanjajući se na sopstvene instinkte i stručnu pomoć babice koja prati tok porođaja ne remeteći ga i ne požurujući bebu ni u jednoj fazi porođaja. To je osnovna razlika između prirodnog i medicinskog porođaja koji je praksa u porodilištima.

Nigde se ne osećamo tako opušteno i slobodno kao u svom domu. U trenucima kada smo najranjivije, kod kuće smo okružene nežnošću, ljubavlju i saosećanjem kao podrškom koja nam je najpotrebnija. Dok prolazimo kroz porođajne faze i u zavisnosti od toga koliko je porođaj napredovao, možemo da radimo vežbe relaksacije, da se okrepimo, nešto pojedemo ili popijemo, istuširamo se. Kada je porođaj u aktivnoj faz, možemo da zauzmemo položaj koji nam najviše prija i tako i psihički i fizički umanjimo bol. Babica s vremena na vreme proverava rad bebinog srca i prati koliko je porodilja otvorena.

Preuzeto sa sajta Divna Miljković

Istraživanje percepcije bola u bolničkim i u kućnim uslovima
Iz knjige Vodič za prirodni porođaj, Ina Mej Gaskin

Istraživanje rađeno na osnovu percepcije bolnog porođaja dve različite grupe američkih žena: onih koje su se porodile u bolnici i onih koje su se porodile kod kuće.
Grupa iz bolnice je ocenila bol znatno višom ocenom od onih iz grupe kućnog porođaja.

Postoji dobar razlog zašto je bol manji pri kućnom porođaju. Prvo, manje je verovatno da će žene kod kuće biti primorane da leže u krevetu tokom porođaja, da im se odbije potražnja za hranom i pićem, ili da imaju strance u okolini dok se porađaju. Normalne ljudske potrebe svakodnevnog života – slobodno kretanje, da se jede i pije kad se ima potreba – su isto toliko bitne tokom porođaja, ako ne i više nego obično.
Dobar primer
U Holandiji je porođaj kod kuće uobičajena pojava, žene se u toku trudnoće opredeljuju gde će se i na koji način poroditi. Danas se oko 25% Holanđanki opredeljuje za kućni porođaj. Zdravstveno osiguranje pokriva troškove. Konsultacije i preglede tokom trudnoće, kao i sam porođaj, obavljaju babice, osim ukoliko postoji potreba za lekarskom intervencijom.

Air4Breathless


Zanimljivost
Iz knjige Vodič za prirodni porođaj, Ina Mej Gaskin

Holandija i dalje posramljuje ostatak sveta kada je u pitanju održavanje sistema koji posmatra kućni porođaj kao normalan društveno prihvaćen događaj. Samo u Holandiji postoji verovatnoća da će gradonačelnik grada biti fotografisan dok čestita roditeljima rođenje bebe u njihovoj spavaćoj sobi.
Predsednik opštine grada Hardervijka u Holandiji, ukazuje dobrodošlicu 40.000-om stanovniku grada
u spavaćoj sobi njegovih roditelja, gde se i rodio.




Knjigu Vodič za prirodni porođaj Ine Mej Gaskin možete pronaći ovde:

Druga korisna literatura:

Korisni linkovi:
Porod kod kuće
Home birth pros and cons
Kućno porađanje
Zašto smo se opredelili za porođaj kod kuće



Položaj prilikom porođaja


Porođaj: Slobodno menjajte položaj, dopustite gravitaciji da radi za vas
Iz knjige Vodič za prirodni porođaj, Ina Mej Gaskin

Gde god da imate nameru da se porodite dobro je znati da je većini žena u periodu napona potrebno da menja položaj i da se slobodno kreće okolo. Pomeranje pomaže širenju i otvaranju grlića materice, tokom ranog perioda napona, i pomaže da se beba postavi u najpogodniji položaj da bi prošla kroz karlicu. Nemojte se iznenaditi ako osetite bebino nemirno ponašanje to kom prve faze napona. Možda poželite da sedite u krilu vašeg supruga, na porođajnoj stolici, porođajnoj lopti ili na WC šolji. Ako vaše kretanje nije otežano intravenoznim cevčicama, elektronskim posmatranjem fetusa i epiduralnom anestezijom, biće vam lakše da pronađete položaj koji najviše pogoduje otvaranju grlića materice, a nakon toga i izlasku vaše bebe.

Žene u tradicionalnim društvima širom sveta skoro uvek biraju uspravan položaj u toku napona. Ovaj opšti konsenzus širom sveta predlaže ženama da ne leže tokom perioda napona i po rođaja, osim ukoliko nisu primorane u zavisnosti od svoje kulturne pripadnosti. Položaji žene u toku perioda napona, koji su zajednički za tradicionalne kulture širom sveta, uključuju sede nje, klečanje, stajanje, čučanje ili klečanje sa laktovima i rukama na podu. Ponekad ovi položaji uključuju upotrebu potpore u vidu: konopci za majku, da se uhvati za njih i vuče, porođajne stolice, kočići zakucani u zemlju, ili zagrljaj muža ili negovatelja. Dobrobiti uspravnog položaja tokom napona su:
bolje iskorišćenje gravitacije,
maksimalna cirkulacija krvi između majke i bebe (nema pritiska, koji izaziva bebina težina, na majčine glavne krvne sudove)
bolje nameštanje i poravnavanje bebe da bi prošla kroz karlicu
snažniji naleti potiskivanja
povećanje prečnika karlice u čučećem i klečećem položaju.

Prvi zabeležen slučaj žene koja leži na leđima tokom napona je bio slučaj Luiz de la Valjere, ljubavnice francuskog kralja Luja XIV, 1663. godine. Položaj nije birala ona, već verovatno njen ljubavnik. Želeo je da sedi iza zavese i prisustvuje dolasku bebe na svet. Pošto je bio kralj, imao je privilegije koje drugi muškarci nisu imali. Pre tog trenutka, bilo je zabranjeno za muškarce, uključujući i očeve, da budu prisutni u porođajnoj sobi.

Godine 1668, Fransoa Moriso je objavio istraživanje nad babicama koje predlaže da žene leže na leđima dok se porađaju. Ova preporuka je načinjena za dobrobit doktora i muških babica, kako bi mogli da koriste akušerska klešta, ako zatreba, a ne za dobrobit porodilja. 200 godina kasnije, kraljica Viktorija je postala prva žena koja je koristila hloroform tokom porođaja. Ovaj događaj je brzo popularizovao upotrebu različitih oblika anestezije tokom napona, što je dovelo do značajnog broja uticajnih žena koje su ležale na leđima tokom napona. Do kraja 19. veka, od tada, porođajne stolice su retko korišćene. „Moderne“ dame su očekivale da legnu da bi se porodile. Porađanje u čučećem položaju je počelo da bude razmatrano među „nižom klasom“, daleko od „modernih dama.“

Znajući ovu istoriju, nije preuveličavanje reći da je ležeći položaj izum industrijske revolucije. Njega su izmislili muškarci, radi udobnosti onih koji prisustvuju porođaju. Žene obično shvate kad su zarobljene kao „nasukana buba na leđima“, da je jako teško da se bore protiv gravitacije dok guraju bebu van.
Porođajna scena iz 19. veka u Kaliforniji: Povlačenje krajeva čaršava obmotanog oko majčinih kukova, još je jedan način primene pritiska na karlicu.

Porođajna scena iz 19. veka, San Luis Potosi, Meksiko.

Porođajna scena iz 19. veka, Orinoko Indijanci.

Porođajna scena iz 19. veka, Irokezi.

Porođaj žene iz plemena Tonkava.

Porođaj žene iz plemena Tonkava.

Afrikanka pod naponima, 19. vek.

19. vek, Džordžija (SAD), žena pod naponima.

Porođajna scena iz 19. veka, pleme Kotenai.



Knjigu Vodič za prirodni porođaj Ine Mej Gaskin možete pronaći ovde:
Kućni porođaj

Druga korisna literatura:
Knjige

Korisni linkovi:
Studies Show Alternative Birthing Positions Reduce Pain & Orgasm Is Possible



Presecanje pupčane vrpce


Prerano sečenje pupčane vrpce je zločin prema detetu
Preuzeto sa sajta Lečenje ili obmana u terapiji sa matičnim ćelijama, Ivona Živković

Ono što često roditeljima  nije objašnjeno je da se tom prilikom tek rođena beba lišava određene količine krvi i prekida se jedan vitalni proces koji bi morao da se odigra. Naime, Priroda je uredila da nakon izlaska iz majčine utrobe beba i dalje ostaje vezana pupčanom vrpcom za hranjivu posteljicu i iz nje i dalje prima krv odnosno kiseonik sve dok bebina pluća ne počnu sama da funkcionišu. Suština je u tome što su pre rođenja bebina pluća puna tečnosti, ali u njima je malo krvi i beba još prima kiseonik iz placente preko pupčane vrpce. Ovim kiseonikom se zato beba snabdeva još nekoliko minuta dok se pluća ne napune krvlju i počnu da rade. 

To punjenje se vidi pulsiranjem krvi kroz pupčanu vrpcu. Ovaj prenos krvi (transfuzija) se vrši pod dejstvom Zemljine teže jer po prirodi žene se porađaju u smeru Zemljine teže i beba se tako spušta iz posteljice na zemlju.

Tako se i ova transfuzija krvi vrši još nekoliko minuta slivanjem krvi  kao i pulsranjem materice. Transfuziju kontroliše bebin refleks (sužavanje krvnih sudova vrpce) i ona se sama prekida kada je dete primilo dovoljno krvi u pluća. Tada beba plače i dobija ružičastu boju. Tako se u jednom trenutku beba snabdeva kiseonikom iz dva izvora: iz majčine krvi preko pupčane vrpce i iz sopstvenih pluća. Na ovaj način je priroda sprečila mogućnost da mozak i jednog trenutka ostane bez kiseonika u slučaju da pluća odmah ne prorade. Proces se završava kada pupčana vrpca prestane da pulsira. Podvezivanje  pupčane vrpce pre nego što se proces transfuzije krvi završi može imati ozbiljne posledice za dete. Ali, Američko društvo za akušerstvo i ginekologiju i Društvo akušera Kanade zastupaju stav da se pupčana vrpca odmah podveže  i pre nego što beba udahne vazduh. Time se odmah prekida snabdevanje bebe kiseonikom iz placente i kod bebe  u trenutku nastaje asfiksija (gušenje) dok pluća ne prorade. Krv koja bi iz placente trebalo da uđe u pluća i uspostavi tamo cirkulaciju,  ostaje tako zaustavljana u placenti, a obučeni skupljači matičnijh ćelija i krvi iz placente stupaju na scenu.  Bebin organizam u takvim okolnostima preusmerava krv iz drugih organa kako bi se napunili vitalno važni krvni sudovi u plućima.  U slučaju prevremenog rođenja beba koja u sebi još nema dovoljno krvi tako može ostati u jednom periodu bez kiseonika, što za posledicu može imati cerebralnu paralizu ili tešku anemiju, ali i mnoge druge poremećaje koji se ispolje tek mnogo godina kasnije. To su bolesti za koje medicina često kaže da se uzrok nastanka još ne zna.

Da se pupčana vrpca ne sme seći pre vremena zapisao je još 1801. godine Erasmus Darvin (deda Čarlsa Darvina) i on doslovce kaže: “Druga stvar koja može veoma povredti dete je nastojanje da se iseče pupčana vrpca pre vremena: ona uvek treba da se ostavi dok dete nekoliko puta ne udahne vazduh  i dok sva pulsiranja u pupčanoj vrpci ne prestanu. U suprotnom, dete će biti mnogo slabije jer deo njegove krvi ostaje u placenti, umesto da završu u njegovom telu”.
Presecanje pupčane vrpce
Iz knjige Vodič za prirodni porođaj, Ina Mej Gaskin

Vreme presecanja pupčane vrpce nakon porođaja varira dobrim delom u zavisnosti od toga gde je beba rođena. Bebama rođenim kod kuće ili u porođajnom centru, obično se pupčana vrpca preseče u periodu koji odaberu roditelji (obično nakon što prestane pulsiranje krvnih sudova u pupčanoj vrpci). Sa druge strane, u bolnicama imaju tendenciju da preseku pupčanu vrpcu prvom prilikom. Oni koji kritikuju ovakav pristup, ukazuju na to da umanjenje svesti o fiziologiji ovog procesa povećava verovatnoću od nastanka problema kao što su zadržana placenta, posle porođajno krvarenje i respiratorni poremećaji kod beba. Istraživanja su pokazala da zakasnelo presecanje pupčane vrpce dovodi do izlivanja 20-50% zapremine bebine krvi u bebu. Rano presecanje doprinosi niskim vrednostima hematocita ili
hemoglobina kod novorođenčeta (smanjen broj crvenih krvnih zrnaca). Babice se slažu da prevremeno rođene bebe imaju dosta koristi kada im se kasnije preseče pupčana vrpca.

Ukoliko planirate da se porodite u bolnici i želite da se pupčana vrpca vaše bebe preseče kasnije, obavezno porazgovarajte o ovome sa svojim doktorom ili babicom. Dokaz je na vašoj strani.
Knjigu Vodič za prirodni porođaj Ine Mej Gaskin možete pronaći ovde:
Kućni porođaj

Druga korisna literatura:
Knjige



Značaj kontakta bebe i majke posle porođaja


Majka i beba rade nešto mnogo važnije od čistog provođenja vremena zajedno. Oni se “zaljubljuju” i vezuju jakim vezama jedno za drugo.

Ina Mej Gaskin
Mnoge žene veruju da će im posle porođaja najznačajnije biti da se odmore. Međutim, ono što je majci jedino važno od trenutka kad njena beba dođe na svet je da je beba zbrinuta i zadovoljna, a svaka majka zna da će ona sama to najbolje učiniti. Nesporno je da je telu nakon porođaja neophodan oporavak. U kojoj meri je oporavak potreban i koliko će da traje, zavisi od samog toka porođaja, ali i od okolnosti pre, za vreme i posle njega. Psihički i emotivni mir koji je osnova brzog oporavka, moći ćete da ostvarite samo ako je vaša beba stalno uz vas.

Beba posle devet meseci izlazi u potpuno novu sredinu i mama joj je jedina poznata osoba na celom svetu, zato se samo u njenom naručju oseća sigurno. Zamislite kako može da joj izgleda kada je odjednom uzme nepoznata osoba i odnese daleko od mame, kroz jako osvetljene hodnike, što takođe smeta malim očima koje su do tada boravile u potpunom mraku. Da i ne nabrajam sve procedure koje slede, a koje nemaju ništa zajedničko sa toplinom maminog dodira. O tome jako lepo piše Gurmukh u knjizi Bountiful, Beautiful, Blissful. Na žalost, ova knjiga nije prevedena na srpski ili neki blizak jezik, čak ni na engleskom ne može da se nađe na internetu. Dole sam postavila fotografisane stranice na tu temu iz mog primerka te knjige, koji sam naručila preko sajta BookDepository (kod njih je isporuka besplatna), nadam se da može da se čita.

Air4Breathless

Čuvanje nagrade
Iz knjige Vodič za prirodni porođaj, Ina Mej Gaskin

Vaša beba je bezbedno rođena. Ukoliko ste u svojoj sopstvenoj sobi ili u porođajnom centru, vaša beba će ostati kod vas koliko god to želite. Ukoliko se porodite u bolnici, možda ćete morati da se dogovarate da vaša beba ostane kod vas konstantno nakon porođaja. Pravilnik u nekim institucijama primorava medicinske sestre da odmah nakon porođaja operu bebu i skinu sa nje sve porođajne tečnosti (zajedno sa verniksom - voskastom i sirastom materijom na bebinoj koži, koja ima zaštitnu ulogu), da je izmere i izvagaju, i da tretiraju bebine oči i pupčani patrljak. Nagovorite vašeg doktora, babicu ili medicinsku sestru da odlože ove postupke, kako biste mogli neometano provesti jedan period vremena učvršćujući veze sa svojom bebom. Takođe možete navesti da želite da verniks ostane na bebinoj koži.

Odaberite bolnicu u kojoj je obezbeđeno da bebin krevetac bude pored majčinog kreveta, ako želite da vaša beba bude pored vas, umesto u jaslicama. Ovo će vam obezbediti da na najbolji način započnete sa dojenjem.

Imaćete poteškoće da zagrejete vašu bebu. Bolničke porođajne prostorije su uglavnom hladnije prostorije i u njima vlažna novorođenčad brzo gube telesnu toplotu. Najbolje mesto gde možete postaviti vašu bebu su vaše gole grudi, dok je pokriveno toplim bebi ćebetom. Ispitivanje vaše bebe može biti obavljeno dok vam je u naručju. Ali ukoliko je vašoj bebi potrebno oživljavanje, ovo je obično potrebno uraditi u zagrejanom ambijentu.

Oči vaše bebe će biti mazane antibiotskom mašću, kako bi se sprečile infekcije gonorejom i hlamidijom. Obično se u ovu svrhu koriste tetraciklin ili eritromicin. Većina roditelja je zahvalna kada dobiju šansu da na kratko pogledaju svoje bebe u oči, pre nego što im se nanese mast, pošto nanošenje ometa vid tokom kratkog perioda.

Vitamin K se daje preko injekcije (ili oralno u nekim bolnicama) sa ciljem da se spreče “bolesti usled prekomernog krvarenja kod novorođenčadi.” Ovakvo stanje je retko, i ozbiljne komplikacije su još ređe. (...) Tretman vitaminom K se zasniva na istraživanjima koja su vršena nad bebama koje skoro uopšte nisu sisala majčin kolostrum (prvo mleko koje grudi proizvode) koje je bogato vitaminom K. Vrlo je moguće da je rizik od ove bolesti niži kod beba koje sisaju, nego što to istraživanja potvrđuju.


Zapamtite da imate puno pravo da odbijete bilo koji tretman ili zahvat, čak iako se smatra rutinskim u bolnici u kojoj se porađate.

Baby in your arms
Gurmukh, Bountiful, Beautiful, Blissful



Knjigu Vodič za prirodni porođaj Ine Mej Gaskin možete pronaći ovde:
Kućni porođaj

Druga korisna literatura:
Knjige



Porađanje posteljice


Izbacivanje posteljice
Iz knjige Vodič za prirodni porođaj, Ina Mej Gaskin

Čak iako je vaša beba rođena, porođajni proces nije u potpunosti završen. Vaše telo ima da završi još jedan posao: da izbaci posteljicu koja nije više neophodna da bi hranila vašu bebu. Ukoliko se porađate kod kuće ili u porođajnom centru, veća je verovatnoća da se proces izbacivanja posteljice odvija normalno. Ovo se obično dešava u roku oko pola sata. U našem babičarskom centru naša ustaljena praksa je da novorođenu bebu postavimo direktno na majčine grudi i pokrijemo je toplim ćebetom. Ovaj kontakt koža na kožu održava bebinu telesnu temperaturu i olakšava ranu komunikaciju između majke i bebe. I ne masiramo matericu energično, niti rutinski dajemo oksitocinske lekove, niti na silu izvlačimo posteljicu van u želji da ubrzamo njeno izbacivanje. (…) Umesto toga, mi poštujemo prirodan proces izbacivanja posteljice. Ne razdvajamo majku i bebu. Brinemo da im bude toplo tokom kontakta koža na kožu. Ne primenjujemo nikakve rutine koje bi ometale euforiju u porođajnoj sobi. U nekom trenutku dezinfikujemo bebi pupčanu vrpcu i pregledamo bebu, ali sve ovo radimo tako da bude udobno i prijatno i majci i bebi.

Majka i beba rade nešto mnogo važnije od čistog provođenja vremena zajedno. Oni se “zaljubljuju” i vezuju jakim vezama jedno za drugo. Mi uživamo prisustvujući ovom procesu i pazimo da ga ne prekinemo i ometamo.

Ako majka leži nakon porođaja i drži svoju bebu 15 ili 20 minuta, i posteljica se odvojila, ali još nije izbačena van, mi pomognemo ženi da zauzme uspravan položaj. Kao što uspravan položaj pomaže bebi da silazi niz porođajni kanal, tako olakšava izbacivanje posteljice u mnogim slučajevima. Stimulacija dojki takođe pomaže.

U nekim bolnicama se stavlja akcenat na završavanje ove faze porođaja u unapred propisanom vremenskom roku. Doktori ponekad žele da požure izbacivanje posteljice, povlačenjem pupčane vrpce. Ali tada može doći do otkidanja pupčane vrpce od posteljice što uzrokuje povećan gubitak krvi. Možda poželite da se nagodite sa doktorom ili akušerom da bude manje intervencija u ovoj fazi porođaja.

Gde god da se porađate, vaš negovatelj bi trebalo da bude spreman da se suoči sa posle-porođajnim krvarenjem. U bolničkim uslovima oko 8-9% žena počne jako da krvari tokom porođaja ili izbacivanja posteljice. Stopa pojave krvarenja u mojoj, i praksi mojih kolega*, je konstantno niža od 2%.

Oksitocin je obično opcioni lek za zaustavljanje krvarenja u bolnicama, porođajnim centrima i tokom kućnih porađanja. Neke babice koje prisustvuju kućnim porođajima se više oslanjaju na biljke i biljne tinkture, kao što su rusomača, plava stanićarka
ili srčanik.


*Ina Mej Gaskin je babica koja je osnovala porođajni centar.


Knjigu Vodič za prirodni porođaj Ine Mej Gaskin možete pronaći ovde:

Druga korisna literatura:





Epiziotomija - da li je zaista neophodna?


Epiziotomija: Da li je zaista neophodna?
Iz knjige Vodič za prirodni porođaj, Ina Mej Gaskin

Epiziotomija (zasecanje vagine), najčešći operativni zahvat u Severnoj Americi, predstavlja namerno povređivanje koje se radi da bi se (kako kažu izvršioci) izbeglo još gore povređivanje. Snažni dokazi govore u prilog tome koliko je epiziotomija nepotreban
zahvat.

Akušeri u Severnoj Americi i nekim drugim civilizovanim delovima sveta su uz pomoć epiziotomije genitalno osakatili desetine miliona žena, u proteklih 100 godina, ubeđeni kako ovakvo traumiranje čuva majku od ozbiljnog pucanja prineuma, unapređuje seksualni život njenog muža (u današnje vreme se potencira da pomaže i njenom seksualnom životu), čuva je od urinarne i fekalne inkontiencije, čuva bebu od povrede ramena usled sporog i teškog porođaja, omogućava lekarima lakše ušivanje, sprečava nedostatak kiseonika, mentalnu retardaciju i povrede mozga kod bebe. Sve ove tvrdnje su postale opšte prihvaćene bez postojanja bilo kakvih dokaza, podržanih od strane doktora i bolnica širom čitave Severne Amerike. Problem je (odnosno, dobra stvar je) što nijedna od ovih tvrdnji nije istinita.

Do sada je vršeno dosta istraživanja i procena na ovu temu. Medicinska nauka zna da zahvat epiziotomije ne donosi nikakve dobrobiti, a donosi mnogo opasnih i ozbiljnih komplikacija.

Epiziotomije:
- Izazivaju bol koji ponekad traje sedmicama ili mesecima
- Povećavaju gubitak krvi
- Izazivaju još ozbiljnije cepanje, jer sečeni perineum nije toliko snažan i otporan kao onaj koji nije sečen
- Često postaju inficirajuće
- Se povezuju sa oštećenjem rane, gnojnim čirevima, trajnim oštećenjem mišića na dnu karlice, i drugim komplikacijama koje dovode do inkontinencije (kao na primer, rekt-vaginalne fistule – otvori između rektuma i vagine)
- Sprečavaju većinu žena da doje, zbog bola koje uzrokuju

Epiziotomija retko može biti opravdana i to kada je beba koja se rađa u nevolji, ili kada su testisi karlično postavljene bebe prvo što se pojavljuje pri izlasku bebe. Pažljiv pregled dokaza pokazuje da stopa primene epiziotomije, od oko 20%, nigde ne može biti opravdana.

Do danas nije sprovedeno nijedno nacionalno istraživanje kako bi se otkrilo kako se žene osećaju po pitanju epiziotomija koje su imale.

Kako najbolje možete izbeći nepotrebnu epiziotomiju ili lose cepanje perineuma?
- Izaberite negovatelja koji će brinuti o vama, a kod koga je stopa primene epiziotomije manja od 20%.
- Odaberite negovatelja koji primenjuje srednje, umesto medio-lateralne epiziotomije (rez od dna vagine pravo ka rektumu, umesto kos rez od dna vagine do zadnjice). Medio-lateralne epiziotomije su posebno bolne dok zarastaju.
- Gurajte samo kad vam se javi nagon za to. Većina žena voli da gura dva ili tri puta, kratko odmarajući između svakog guranja.
- Kada bebina glava treba da izađe u potpunosti, usporite guranje što je više moguće.
- Neke žene vole da stimulišu svoj klitoris dok beba izlazi van. Izgleda da ovo povećava nabreklost i dotok krvi u taj deo, što objašnjava zašto nisam videla ni najmanje cepanje perineuma kod žena koje su koristile ovaj metod opuštanja tokom porođaja.
- Ukoliko vam ispuštanje zvuka pomaže tokom guranja, samo nastavite i trudite se da ti zvuci budu što nižeg tonaliteta tako da vibriraju niži delovi vašeg tela.

Može vam biti od pomoći da znate da bebine glave normalno napreduju kroz porođaj tokom guranja i onda zastanu kad se prekine sa guranjem. Žene koje ne razumeju ovaj proces ponekad misle da se vraćaju unazad, kada bebina glava zastane između dva guranja. Onda im objasnim da je sve to normalno, jer pomaže da vagina postepeno dostigne veličinu koja je neophodna za porođaj. Cirkulacija u ovom delu tela se povećava sa naizmeničnom stimulacijom: pritisak, opuštanje, pritisak, opuštanje.

Sve dok žene budu prihvatale epiziotomiju, doktori će nastaviti da ih seku. Tek kad žene preduzmu mere i formiraju grupu koja će da ispita ovu metodu, ili odbiju da angažuju akušere sa visokom stopom primene epiziotomije, tek će se onda promeniti ovakva opasna i nepotrebna praksa. Međutim, važno je shvatiti koliko malo izbora ima većina žena u SAD, čija je porodiljska nega uređena kroz organizaciju za održanje zdravlja. Nažalost, jako puno profita se priliva od porođaja, tako da je ovaj lični fiziološki čin postao politički.

Knjigu Vodič za prirodni porođaj Ine Mej Gaskin možete pronaći ovde:
Kućni porođaj

Druga korisna literatura:
Knjige



Bezbednost kućnog porođaja


Ovo je veoma kompleksna tematika i uskoro ću je detaljnije obraditi. Od srca preporučujem knjigu Vodič za prirodan porođaj Ine Mej Gaskin, u kojoj možete naći pregršt pouzdanih informacija, podržanih statistikama, stručnom literaturom i bogatim iskustvom jedne svetski poznate i višestruko nagrađivane babice. Za sada, evo korisnih linkova:



Knjigu Vodič za prirodni porođaj Ine Mej Gaskin možete pronaći ovde:

Druga korisna literatura:

Dojenje - korisni linkovi


Mliječna staza - izuzetno korisna emisija sa brojnim informacijama o dojenju;

26 najvažnijih činjenica o dojenju

Breastfeeding Myths - u šta se sve često veruje u vezi sa dojenjem, a nije istina;

Pravilno dojenje bebe - kratka emisija.




Knjige


Knjige koje nam je preporučila babica:

Preporod rađanja, Mišel Odent
Ljubav očima nauke, Mišel Odent
Bezbolan porođaj, Milošević, Prica

Knjige koje nam je preporučila dula:

Vodič za prirodni porođaj, Ina Mej Gaskin (moj favorit)
Bountiful, Beautiful, Blissful, Gurmukh

Sve knjige osim Bountiful, Beautiful, Blissful možete preuzeti ovde:
Kućni porođaj

Bountiful, Beautiful, Blissful (Gurmukh) na žalost nije prevedena na srpski ili neki blizak jezik, čak ni na engleskom ne može da se nađe na internetu. Ja sam svoj primerak naručila preko sajta BookDepository (kod njih je isporuka besplatna).



Prirodni porođaj


Prirodni porođaj je porođaj bez upotrebe medikamenata (lekovi protiv bolova, protiv mučnine, sredstva za smirenje, anestezija, sintetički hormoni),  i medicinsko-tehničkih intervencija (brijanje, klistiranje, probijanje vodenjaka, elektronsko fetalno posmatranje, epiziotomija).



Korisni linkovi: